Došao je napokon i taj 27.7.2018. Putovanje koje smo planirali oko godinu dana. Bila sam sretna, naravno, dio jer idem u Englesku, dio jer ću se prvi put voziti avionom, a dio jer će cijelo to putovanje biti super iskustvo!
Znam da ima ljudi koji nikada ne bi sjeli u avion. Boje se visine, čuli za razne padove aviona, misle da će im biti muka itd. Iz svog iskustva vam mogu reći da sam jedva dočekala ići i isprobati kako je to!
1. VISINA
Ne bojim se visine što se tiče aviona jer logično da visoko mora letjeti, a ako ne želim ne moram gledati kroz prozor... (Uostalom kada se dođe na određenu visinu, ne vidi se ništa osim oblaka, tako da nije strašno.)
2. ŠTO AKO AVION PADNE?
Ova teorija mi već od prije ide na živce, a sada pogotovo. Takvim ljudima mi se više ne da objašnjavati. Ako ne želiš ići, ne moraš i amen.
Nekada davno sam i ja razmišljala o ovakvim stvarima, ali uvijek treba gledati pozitivnu stranu, pa sam ja to npr. ovako shvatila: "Avion je jedno od najsigurnijih prometnih sredstava. Uštedi se na vremenu i super je kao iskustvo! Rijetko kada da padne neki avion, a i ako padne - Bože moj, svi mi moramo nekada umrijeti!" Možda ova zadnja rečenica zvuči grubo, ali ja sam si to tako opisala.
3. MUČNINA
Jedino za ovo sam se malo pribojavala, ali ne previše jer obično imam izdržljiv želudac i nikada mi nije muka, pa mi tako nije bila ni ovaj put. Namjerno nisam htjela popiti tablete, ali u slučaju da će vam biti muka ili je, popijte jednu. ;) Tako će i taj problem biti riješen! :D
E sada... Kada smo razjasnili sve "probleme", mogu vam dalje nastaviti pisati svoje doživljaje.
Došli smo u prekrasnu novoizgrađenu Zračnu luku "Franjo Tuđman" u Zagrebu oko pola 3 popodne. Let smo imali u 17,50 h. Na check-in je potrebno doći 2 h ranije od vremena predviđenog za polijetanje. U slučaju da ne dođete na vrijeme, kompanija vam ima pravo otkazati rezervaciju.
Kada se "checkirate", potrebno je dati osobnu iskaznicu ili putovnicu i predati kofer u slučaju da ga vaša rezervacija uključuje. Tamo vam se printa avio-karta. Zatim odlazite na sigurnosnu kontrolu. Sigurno vam je to poznatije kao "ona traka gdje ostavljate stvari". Uglavnom, sve što sadrži metal u sebi morate izvaditi i staviti posudu koja se nalazi na traci, uključujući mobitel, punjač itd. Ono što ne smijete nositi, možete pročitati klikom ovdje.
Najviše sam imala dileme oko toga što smijem ponijeti u koferu (predana prtljaga), što ne... Što smijem ponijeti u ruksaku (ručna prtljaga), što ne itd. Zapravo nije ništa komplicirano. U koferu možete prenijeti sve, samo morate paziti da ne premašite kilažu, a u ručnoj prtljazi "ništa opasno", pod tim se misli na škarice, sprejeve i još razne stvari... Hranu smijete prenijeti, ali vodu ne. Vodu smijete natočiti u praznu bočicu nakon sigurnosne provjere. Ja sam u ruksaku imala knjigu, hranu, slušalice itd. Kada sam došla na kontrolu, cijeli ruksak sam stavila na traku jer mi se nije dalo posebno vaditi sve. :)
Nakon što prođete sigurnosnu kontrolu, preostaje vam čekanje do leta. :) Možete otići u razne trgovine koje se nalaze na aerodromu, ali pažljivo jer je sve dosta skuplje nego u običnim trgovinama.
Mi smo tako čekali 2 h i više do leta, zatim su nam otkazali let za još sat vremena. Meni je to sve brzo proletjelo jer sam na umu stalno imala mjesto gdje ću uskoro sletjeti. ;)
Kada smo se napokon ukrcali u avion, zavezali... Stjuardese su pokazale sve "u slučaju opasnosti" ili ako nam padne razina kisika što trebamo učiniti... Dok smo sjedili u avionu, morali smo čekati na još 45 min. Sada slijedi onaj najuzbudljiviji dio - polijetanje!!! :D
Voziti se u avionu je isto kao i voziti se u autobusu, sjedala su slično raspoređena. Zavisi kako u kojem avionu, ali kod nas su bila tri sjedala sa svake strane. Avion se prvo sporo kreće, okreće itd. I zatim krene po pisti, ide polako i odjednom stane, za čas ubrza i za tren poletimo. Nevjerojatno!!
Za trenutak ste u oblacima i pogled je izvanredan! Što se tiče trese li se avion ili ne... Jedino kod polijetanja i slijetanja. Nekada stjuardesa zna reći da ulazimo u zonu nemirnog leta, ali ništa strašno. Dok se vozimo u zraku, osjećaj je skroz normalan, jedino se uši začepe radi tlaka zraka.
U avionu smo dobili male paketiće od Croatia Airlinesa u kojem se nalaze hrvatski tradicionalni proizvodi. Npr. istarska kobasica, arancini i oblačići. Bilo je jako ukusno, a i još vas nude pićem. Besplatno je! U slučaju da ste vegetarijanac ili vegan, to morate naglasiti pa ćete dobiti drugačije pakiranje.
Nakon 1,5 h smo bili u Londonu, u Zračnoj luci Heathrow. Kada smo sletjeli, bilo je potrebno predati osobnu ili putovnicu, odnosno ući u zemlju na aerodromu, a kasnije smo pokupili prtljagu i to je to. Njihov aerodrom je O G R O M A N! Ništa za čuđenje s obzirom da je London svjetska metropola!
Ista stvar je bila i kada smo se vraćali, ali smo imali malo više vremena za čekanje na londonskom aerodromu, pa sam uspjela pronaći i Gucci trgovinu. Bilo je zanimljivo vidjeti to uživo, iako ništa posebno kad znam da si svejedno ne mogu ništa kupiti. :D
Bilo je ovo prekrasno iskustvo! Voljela bih letjeti još 1000 puta u životu! Tako je bilo zanimljivo da čim sam se vratila u Hrvatsku, htjela sam si rezervirati let za negdje dalje... :D
Ne znam jesam li ranije rekla, ali letjeli smo Croatia Airlinesom i sve dodatne pojedinosti možete saznati na njihovoj službenoj stranici klikom ovdje.
Jeste li vi nekada letjeli avionom i gdje je to bilo? Kakva imate iskustva?
Ako niste, želite li letjeti ili se ipak bojite?
Nadam se da ste uživali čitajući ovaj post!
Do idućeg posta, pozdrav! :)
PROČITAJTE JOŠ:
------------------------------------------------------------------------------
INSTAGRAM: @onlymaja1
MAIL: beautycorner2111@gmail.com
*This post is not sponsored!*
